Planirana ekonomija

Što je planirana ekonomija:

Planirana ekonomija je ekonomski model u kojem država kontrolira gospodarstvo u zemlji .

Također poznat kao "centralizirana ekonomija" ili "centralno planirana ekonomija", u ovom slučaju većina postojećih poduzeća su u državnom vlasništvu, odnosno državnom vlasništvu.

Zakoni i norme koji reguliraju plansku ekonomiju razlikuju se od zakona dominantnih kapitalističkih zemalja. I, u pravilu, u zemljama u kojima ovaj model prevladava, prisutan je diktatorski režim.

Primjerice, u sustavu središnjeg gospodarstva ne postoji zakon o "ponudi i potražnji", što znači da kada nedostaje određeni proizvod, nema povećanja njegove tržišne vrijednosti. Isto se događa i suprotno, a proizvodi koji imaju manju potražnju također ne trpe korekciju cijena. No, kako se planira cjelokupna proizvodnja, nema gotovo nikakvog nedostatka ili viška proizvoda.

Sve strategije i tržišna logika definirane su kroz planove koje je utvrdila vlada ( petogodišnji plan ), uvijek s namjerom da se pokušaju riješiti prividne slabosti gospodarstva.

Još jedan cilj planske ekonomije je ograničavanje nezaposlenosti, kroz širenje nacionalnog proizvodnog sektora. Ali u ovom formatu svi bi građani mogli preživjeti i održavati troškove života u društvu, ali teško da bi mogli akumulirati kapital (obogatiti).

Ovaj sustav je više od 70 godina obilježio gospodarsku strukturu nestalog Sovjetskog Saveza . I dalje ga koristi nekoliko zemalja, primjerice Sjeverna Koreja i Kuba .

Pad planskog gospodarskog sustava počeo je krajem Sovjetskog Saveza (SSSR). Još jedna činjenica koja danas otežava održavanje ovog ekonomskog modela je njegova visoka birokratizacija, jer bi svi komercijalni procesi i akcije morali proći kroz državno odobrenje prije nego što se provedu.

Vidi također značenje socijalizma i komunizma.

Tržišna ekonomija

Za razliku od planirane ekonomije, tržišna ekonomija je prisutna u svim zemljama koje se smatraju kapitalističkim.

U tom sustavu država nema veliku kontrolu nad komercijalnim i industrijskim transakcijama koje snose privatne tvrtke .

Dakle, postoji velika raznolikost proizvoda i konkurentnosti između poduzeća koja reguliraju svoju proizvodnju prema potrebama i potražnji potrošača, kao i vrijednost proizvoda (zakon "ponude i potražnje").

Za razliku od planiranih gospodarstava, tržišni model dopušta kapitalnu aktivnost, kao što je postojanje burzi, kupovina i prodaja dionica.

Saznajte više o značenju kapitalizma.