Mit o pećini
Što je špiljski mit:
Mit o pećini je metafora koju je stvorio grčki filozof Platon, koji se sastoji od pokušaja da se objasni stanje neznanja u kojem ljudska bića žive i što bi bilo potrebno da bi se postigao pravi "stvarni svijet" utemeljen na razumu iznad osjetila.
Poznata i kao Alegorija špilje ili Parabole u špilji, ova je priča prisutna u djelu "Republika", koje je stvorio Platon, a bitno govori o teoriji znanja, jezika i obrazovanja za izgradnju idealne države.
Mit o pećini jedan je od filozofskih tekstova o kojima se čovječanstvo najčešće raspravlja i koje služi kao osnova za objašnjenje pojma zdravog razuma, za razliku od definicije kritičkog smisla.
Prema Platonovom mišljenju, koje je bilo pod velikim utjecajem Sokratovih učenja, osjetilan svijet bio je onaj doživljen od osjetila, gdje je ležala lažna percepcija stvarnosti; već takozvani razumljivi svijet je postignut samo kroz ideje, to jest, razuma.
Pravi se svijet mogao postići samo kad je pojedinac percipirao stvari oko sebe od kritičke i racionalne misli, dijeleći samo korištenje osnovnih osjetila.
Saznajte više o značenju platonskog jezika.
Mit o pećini
Prema Platonovoj priči, postojala je skupina ljudi koji su živjeli u velikoj pećini, s rukama, nogama i vratovima pričvršćenim lancima, prisiljavajući ih da se fiksiraju isključivo na zid na dnu pećine.
Iza tih ljudi je postojao krijes i drugi pojedinci koji su nosili oko svjetla vatrenih slika predmeta i bića, a njihove su sjene projicirane na zid pećine, gdje su zatvorenici gledali.
Budući da su bili zarobljeni, zatvorenici su mogli vidjeti samo sjene slika, ocjenjujući da su te projekcije stvarnost.
Jednom, jedan od ljudi zarobljenih u ovoj pećini mogao se osloboditi lanaca i izašao u vanjski svijet. U početku, sunčeva svjetlost i raznovrsnost boja i oblika zapanjili su bivšeg zatvorenika, natjeravši ga da se vrati u pećinu.
Međutim, s vremenom se divio brojnim novitetima i otkrićima koja je stvorio. Stoga se htio vratiti u špilju i podijeliti s ostalim zatvorenicima sve informacije i iskustva koja su postojala u vanjskom svijetu.
Ljudi u pećini, međutim, nisu vjerovali u ono što je bivši zatvorenik imao i nazvao ga luđakom. Kako bi spriječili da njegove ideje privuku druge ljude na "opasnosti od ludila", zatvorenici su ubili bjegunca.
Tumačenje špiljskog mita
Za Platona, špilja je simbolizirala svijet u kojem žive sva ljudska bića, dok lanci označavaju neznanje koje povezuje narode, koje se mogu predstaviti vjerovanjima, kulturama i drugim zdravim informacijama koje se apsorbiraju tijekom života.
Ljudi su zaglavljeni s tim unaprijed uspostavljenim idejama i ne traže racionalni smisao za određene stvari, izbjegavajući "poteškoće" razmišljanja i razmišljanja, preferirajući zadovoljiti se informacijama koje im nude drugi ljudi.
Pojedinac koji se može "osloboditi lanaca" i doživjeti vanjski svijet je onaj koji nadilazi uobičajeno razmišljanje, kritizira i propituje njegovu stvarnost.
Kao i sa svojim učiteljem Sokratom, kojeg su Atinjani ubili zbog svojih filozofskih misli koje su izazvale destabilizaciju u "zajedničkoj misli", protagonist te metafore ubijen je kako bi se izbjeglo širenje "revolucionarnih" ideja.
Španski mit ostaje vrlo suvremen u raznim društvima širom svijeta, koji više vole ostati ravnodušni prema kritičkom mišljenju (bilo lijenosti ili nezainteresiranosti) i prihvatiti ideje i koncepte koje nameće dominantna skupina, na primjer.
Saznajte više o značenju Mita.
