6 Najvažniji trenutci građanstva u Brazilu
Državljanstvo je pravo na uživanje prava i sloboda koje su zajamčene svim ljudima. Sposobnost ostvarivanja svojih građanskih, političkih i socijalnih prava i pristupa životu u odnosu na prava zajamčena saveznim Ustavom.
U Brazilu borba za ostvarivanje punog građanstva povezana je s raznim događajima i društvenim pokretima, a neke od njih su obilježene u povijesti zemlje. Upoznajte neke od najvažnijih trenutaka za državljanstvo u Brazilu.
1. Ukidanje ropstva
Ropstvo je prestalo postojati u Brazilu 13. svibnja 1888., nakon potpisivanja Lei Áurea. Zakon je odobren i potpisan od strane princeze Isabel, jedne od nasljednica carske obitelji koja je tada vladala zemljom.
Nekoliko godina prije potpisivanja zakona već su bili u zemlji pokreti koji su branili kraj ropstva. Međutim, budući da su robovi bili vrlo važan dio radne snage poljoprivrednog proizvodnog sustava tog vremena, kraj ropskog dopuštenja nije došao tako lako.
Jedna činjenica zaslužuje spomenuti: zakon je odredio kraj ropstva i kupnju i prodaju robova, ali to nije značilo trenutak okončanja eksploatacijskog ciklusa. Čak i uz službeno zabranjeno ropstvo, zakon nije bio dovoljno jak da bi sadržavao druge oblike zlostavljanja, kao što su nesigurni radni uvjeti.
2. Proglašenje Saveznog ustava iz 1988. godine
Donošenje Saveznog ustava iz 1988. jedan je od najvećih prekretnica u povijesti brazilskog državljanstva. Ustav je od velike važnosti jer je zajamčio različita prava građana, kao i zaštitu načela demokracije i vladavine prava. Zbog svih tih razloga Ustav 88 postao je poznat kao Ustav građana.
Proglašenje dokumenta dogodilo se 5. listopada 1988. godine i rezultat je procesa ponovne demokratizacije zemlje, koja je započela krajem vojne diktature 1985. godine.
Na formiranje Ustavotvorne skupštine koja je dovela do novog ustava Brazila utjecali su društveni pokreti koji su u diktaturi stekli snagu u zemlji.
Konstitutivna skupština trajala je godinu i sedam mjeseci, od veljače 1987. do rujna 1988., a predsjedavala je zamjenica Savezne stranke Ulysses (1916. - 1992.).
3. Osvajanje ženskog glasovanja
Žene su 24. veljače 1932. službeno dobile pravo glasa u Brazilu. Do tog datuma pravo na sudjelovanje na izborima vršili su isključivo muškarci. Osvajanje se dogodilo s objavom Izbornog zakona ove godine, tijekom vlade predsjednika Getúlia Vargasa.
Dvije godine glasovanje žena bilo je dopušteno samo za udane žene koje su imale odobrenje za svoje muževe ili za samohrane žene koje su bile odgovorne za vlastiti život.
Nekoliko godina kasnije, 1946., proglašenjem novog Saveznog ustava, pravo (i dužnost) glasovanja prošireno je, bez ograničenja, na sve žene.
Pravo glasa vrlo je važno društveno postignuće, budući da je pravo na sudjelovanje u izbornom procesu ključno za puno ostvarivanje političkih prava.
Datum je toliko važan da je 2015. godine, 24. veljače, bio definiran kao spomen-dan Dana osvajanja ženskog glasovanja u Brazilu .
4. Konsolidacija zakona o radu
Konsolidacija zakona o radu (CLT) također je važan orijentir za državljanstvo jer je zajamčila radnička prava koja nisu bila priznata sve do njezina objavljivanja. CLT je važan jer predstavlja mehanizam za zaštitu od kršenja prava koja su zajamčena radnicima.
Pojava zakona bila je odgovorna za sistematizaciju jamstava u radnim odnosima, definiranje prava i obveza poslodavaca i radnika.
CLT je proglašen u vladi predsjednika Getúlia Vargasa 1. svibnja 1943. godine. Dokument se zove Konsolidacija jer je to bio prvi put da je postojeće radno zakonodavstvo organizirano i okupljeno u jedan dokument.
Pogledajte glavna radnička prava koja su regulirana CLT-om:
- ugovor o radu,
- potpis radne kartice,
- radni dan,
- plaćanje prekovremenog rada,
- otkaz, obavijest i opravdanje,
- propisi za odmor,
- rodiljni dopust i očinski dopust.
5. Kriminalizacija rasizma
Godine 1989. rasizam je postao zločin u Brazilu. Objavljivanje Zakona br. 7, 716 / 89 bio je važan korak ka jamčenju državljanstva, iako se zakon malo primjenjuje, a socijalna diskriminacija i dalje postoji u mnogim situacijama.
Zakon predviđa da se diskriminatorni ili rasno motivirani (rasni, etnički ili nacionalni) stavovi kažnjavaju zatvorskom kaznom. Kazna može biti u rasponu od jedne do pet godina, ovisno o težini djela.
Odobravanje zakona pojačava važan koncept u borbi protiv rasizma u Brazilu, budući da Savezni ustav određuje da se taj zločin smatra neotuđivim i neprenosivim.
Imprescritível znači da čin diskriminacije i mogućnost kažnjavanja ne prestaju s vremenom, biti u stanju postojati prosudbu i kažnjavanje u trenutku kada je tužba dokazana.
Već bez kaucije znači da počinitelj zločina ne može biti oslobođen iz zatvora zbog jamčevine.
6. Izravan pokret već
Directas Već je bio naziv političkog pokreta koji se dogodio u Brazilu početkom osamdesetih godina, između 1983. i 1984. godine. Pokret se pojavio kao popularna buka za povratak izravnih izbora za predsjednika Republike.
Kada je došlo do pokreta, Brazil je još uvijek živio u posljednjim godinama vojne diktature, koja je trajala od 1964. do 1985. Tijekom diktature nije bilo izravnih izbora uz sudjelovanje stanovništva, a predsjednike je izabrala vojska koja upravlja zemljom.
Kao reakcija na nedostatak demokracije na predsjedničkim izborima formiran je izravni pokret koji je prosvjedovao protiv povratka izravnih izbora. Pokret su činili građani, političke stranke i različite ličnosti, kao što su umjetnici, političari i intelektualci.
Unatoč tome što je stekao mnogo sile, ostvarenjem raznovrsnih javnih djela i manifestacija, pokret nije postigao uspjeh, a izbori 1985. godine nastali su sustavom neizravnog glasovanja, u kojem je predsjednika izabrao izborni kolegij. Ove godine Tancredo Neves je izabran za novog predsjednika.
Prvi izravni izbori za predsjednika Republike nakon završetka vojne diktature dogodili su se samo četiri godine kasnije, 1989. godine, izborom Fernanda Collor de Mella.
Pročitajte više o značenju građanstva, važnim trenucima u borbi za demokraciju i načinima ostvarivanja građanstva.
